Objavljena knjiga “Iz osmanske baštine”

Knjiga dr Olge Zirojević Iz osmanske baštine sastoji se iz tri dela. U prvom delu knjige pod naslovom „Činija puna reči” dr Zirojević se bavi turcizmima i objašnjava poreklo više od 40 reči koje su samo deo korpusa turcizama koji se svakodnevno koriste u srpskom jeziku, kao što su: bakšiš, Balkan, bre!, budala, čamac, činija, delija, frka, janičar, jatak, košava, lakrdija, rusvaj, sijaset, skela, kao i mnogi drugi. Drugi deo knjige pod naslovom „Ni kamen na kamenu” posvećen je značajnim osmanskim zadužbinama koje se nalaze na teritoriji Srbije, nekadašnje Jugoslavije i Balkana, poput Bajrakli džamije, banjalučke Ferhadije i mostarskog Starog mosta. Treći, i poslednji deo knjige, tretira pitanje Kosova u kolektivnom pamćenju Srba i drugih nemuslimanskih balkanskih naroda.

Pred čitaocima je jedna pitka, pametna, duhovita, učena, lagano pisana… knjiga (…) .Već decenijama ovaj  autor  bavi se  pričama o riječima u njihovom kulturnom kontekstu i na jedan popularan, ali potpuno naučan način tumači ono što je tek nagoviješteno u Vinaverovim ogledima o Bori Stankoviću ili u najboljoj monografiji o Vuku kao leksikografu-Pamtiveku Miodraga Popovića. Naime, ne samo srpska prošlost i tradicija, nego i srpska sadašnjost ne može se pojmiti bez pravog shvatanja turcizama u srpskom jeziku. Tako Olga Zirojević tumači riječi kao bre za koje smo mislili da o njima sve znamo, ili riječi kao delija, pl. delije o kojoj popularna svijest zna samo ono što nije istina, zatim pokazuje da nismo samo mi posuđivali riječi od Turaka, nego i Turci od nas, jer i danas u turskom jeziku jedina riječ za pojam kralj je slavizam kral. Te priče o riječima predstavljaju najveći dio ove knjige.

Drugi dio ove knjige čine napisi posvećeni osmanskim zadužbinama u Srbiji, Jugoslaviji i na Balkanu, njihovom postanku i njihovom planskom uništavanju, kada god je nacionalistička politika to iziskivala. Tako će se u ovoj knjizi naći zapisi o Feliksu Kanicu kao svjedoku kraja osmanske civilizacije u Srbiji, o jedinoj preostaloj beogradskoj džamiji: Bajrakli-džamiji na Dorćolu, o banjolučkoj Ferhadiji i o građevinskom čudu poznatom kao mostarski Stari most. Uz to idu i napisi o ustanovama islamske civilizacije kao vakuf-zadužbina i imaret-gostinjac, javna kuhinja. Sve je to napisano tečnim jezikom i bez viška riječi, ali iza svega toga stoji duboko poznavanje prošlih vremenâ i drevnih ustanova.

Treću grupu napisa u ovoj knjizi predstavljaju radovi posvećeni Osmanlijama u kolektivnom pamćenju srpskog i drugih nemuslimanskih balkanskih naroda. Valja posebno istaći studiju „Kosovo u kolektivnom pamćenju“ koja itekako može poslužiti kako korektiv viđenjima dvaju podjednako ekskluzivističkih tabora (…).

Neka ova knjiga bude ostavština za budućnost: simbol nade da možemo jednog dana postati uravnoteženiji i etičniji.

(Iz predgovora Nenada Filipovića)